Zašto nulta stopa otpada treba biti mnogo više od nulte stope otpada na odlagalištu
Kažimo jasno: nulta stopa otpada nije isto što i “nulta stopa otpada na odlagalištu”.
Što je nulta stopa otpada?
Kažimo jasno: nulta stopa otpada nije isto što i “nulta stopa otpada na odlagalištu”. “Nulta stopa otpada na odlagalištu” može se ovisiti o previše čimbenika kada je u pitanju zamjena odlagališta procesom pretvaranja otpada u energiju. Ne – nulta stopa otpada filozofija je koja seže do samog vrha hijerarhije otpada, potičući redizajn proizvoda i njihove ambalaže kako bi se zajamčio što duži uporabni vijek resursa. To znači da materijali koji se mogu reciklirati ne završe na odlagalištima ili u spalionicama, nego se dizajniraju tako da se ponovno mogu iskoristiti kao resursi.
Nulta stopa otpada također podrazumijeva fokusiranje na proizvodne i distribucijske sustave – na cjelovit integrirani proces umjesto na njegove pojedinačne elemente – i na pomak s linearnih na kružne cikluse opskrbe. Naglasak je prvenstveno na sprečavanju stvaranja otpada, a ne na razmišljanju o tome što učiniti s njim nakon što se već stvori.
Nulta stopa otpada okosnica je poslovne filozofije grupe DS Smith. To je postupak
- implementacije boljih sustava,
- mijenjanja ljudskog ponašanja i
- osiguravanja dugotrajnije produktivnosti resursa u gospodarstvu.
- Pokušavamo izostaviti sav potencijalni otpad iz naših ambalažnih rješenja već pri dizajniranju, a rješenjima za recikliranje osiguravamo povratak 100 % prikupljenih resursa u nešto što će ponovno biti korisno.
Nama nulta stopa otpada znači izbjegavanje odlagališta po svaku cijenu. Umjesto toga ulažemo u inovativne poslovne procese kako bismo klijentima pomogli da postignu više s manje resursa. Kao poduzeće koje se bavi recikliranjem, svjesni smo uloge koju koncept pretvaranja otpada u energiju mora igrati u sustavima za gospodarenje otpadom: oporaba energije iz materijala koji nisu prikladni za recikliranje. Kod koncepta “nulte stope otpada na odlagalištima” problem nastaje kada postupak pretvaranja otpada u energiju počnemo promatrati kao standardnu obradu materijala koji bi se inače mogli ponovno upotrijebiti ili reciklirati.
Rješenja za nultu stopu otpada
Izazov nulte stope otpada jest navesti ljude da razmisle o stvarnom trošku njihova gospodarenja otpadom.
Hijerarhija otpada model je koji ljudima pokazuje kako mogu postupati s otpadom na najprikladniji način, a također i korisna demonstracija načina na koji mogu postići nultu stopu otpada. Od najvažnijeg prema najmanje važnom konceptu, hijerarhija otpada predlaže
- Redukciju
- Ponovnu upotrebu
- Recikliranje
- Oporabu
- Odlaganje
“Oporaba” je proces pretvaranja otpada u energiju koji se, baš kao i odlaganje na odlagalište, treba uzeti u obzir tek nakon što se iscrpe sve ostale mogućnosti.
Osnovna je misao izostavljanje potencijalnog otpada na izvoru – u samom postupku dizajniranja – kako bi se time spriječilo njegovo prekomjerno srozavanje niz hijerarhijsku ljestvicu. Primjerice, u posljednjih se nekoliko godina dramatično promijenio dizajn ambalaže nekih uskršnjih jaja. Umjesto pakiranja u velike kutije koje su do dva ili tri puta veće od samog jajeta, pakiraju se u minimalnu ambalažu s koje je uklonjen višak materijala. Taj bi pristup trebao biti prisutniji posvuda.
Sljedeća stavka u hijerarhiji otpada jest dizajn koji omogućuje ponovnu upotrebu. Kada ljudi kupe perilicu rublja, posjeduju bubanj, elektroniku, plemenite metale u tiskanim pločicama i betonski blok u bazi. Kada perilici istekne uporabni vijek, dostavit će se u reciklažno postrojenje u kojem će se rastaviti, a potom će se sve te komponente usitniti i reciklirati. Jednostavna bi promjena bila to da proizvođač dizajnira zamjenjive dijelove kako bi se proizvod mogao upotrebljavati što duže. Na taj način potrošnja materijala ne bi nužno značila i generiranje otpada.
Sljedeći je stupanj recikliranje. To je ona stavka u kojoj mi u grupi DS Smith pokušavamo postići što veću vrijednost, stoga materijale promatramo kao resurse, a ne kao otpad. Zbog toga papir i karton koji prikupimo šaljemo u naše tvornice papira na ponovnu obradu. Papir se potom šalje u naša ambalažna postrojenja za izradu novih kartonskih kutija. Za jedan ciklus u toj zatvorenoj petlji – uzimanje odbačenih materijala, njihovu ponovnu obradu i zatim povrat u gospodarski ciklus – potrebno je samo 14 dana, a time se jamči nastavak generiranja vrijednosti tih materijala.
Kvaliteta je u kvantiteti
Kod recikliranja se poslovni proces treba fokusirati na kvalitetu. Poduzećima i potrošačima trebamo olakšati recikliranje, kako ga oni provodili u što većoj mjeri – no u svojim nastojanjima moramo uvažiti i činjenicu da su reciklažnim poduzećima, kao i svim drugim proizvođačima, potrebne kvalitetne sirovine. Jednostavna je činjenica da se recikliranim materijalima loše kvalitete ne mogu proizvesti kvalitetni proizvodi, pa se stoga javlja opasnost od oporabe u vidu energije – ili čak slanja na odlagalište. To nije u duhu nulte stope otpada.
U hijerarhiji se oporaba nalazi ispod recikliranja. Ona služi za materijale koji se ne mogu reciklirati, ali mogu proizvesti neku vrst energije. Tim se procesom energija prikuplja spaljivanjem materijala ili anaerobnom digestijom tijekom kojih se otpad od hrane i organski materijali pretvaraju u energiju i kompost. To bi trebale biti jedine namjene oporabe: ona definitivno nije namijenjena materijalima koji se mogu ponovno upotrijebiti ili reciklirati.
Odlaganje otpada na odlagališta na samom je dnu hijerarhije otpada jer je vrlo malo materijala koji uistinu trebaju završiti na odlagalištu otpada. Zbog toga je nulta stopa otpada mnogo više od preusmjeravanja otpada s odlagališta. Drugačijim dizajnerskim konceptima i većim stupnjem ponovne upotrebe možemo stvoriti društvo s nultom stopom otpada u kojem ljudi uistinu razumiju vrijednost materijala i štede novac istodobno čuvajući svoj okoliš.